Treba li nas zabrinjavati bežični internet?!

      Nema komentara na Treba li nas zabrinjavati bežični internet?!

Oglas

Treba li nas zabrinjavati bežični internet?!

Bežični internet poznatiji kao (wLAN – wireless local area network) sve češće se koristi u domaćinstvima, školama, uredima, ali i javnim mjestima, na kojima ljudi povezuju svoje kompjutore i laptope na internet koristeći radiofrekvencijske transmitere. Bežični internet omogućuje spajanje na internet bez nepotrebnih i kompliciranih kablova, a pretpostavlja se da će u budućnosti cijeli gradovi biti pretvoreni u bežična „hot spot“ područja, što će omogućiti brz pristup internetu gdje god se nalazili putem mobitela ili prijenosnih računala.

Budući da je bežična tehnologija na svom samom početku, nedostatak valjanih istraživanja potiče na glasine o štetnosti zračenja. Kao i s mobitelima, na počeku smo ih prihvatili kao novu igračku, kasnije postavljali zdravstvena pitanja, da bi najnovija istraživanja pokazala kako korištenje mobitela nije povezano s nastankom bolesti na koje se najviše sumnjalo poput tumora mozga i leukemije.

Službeno stajalište vezano uz bežične veze je da ne postoje dokazi kako je izloženost elektromagnetskom zračenju bežičnog interneta rizična i da je razina zračenja daleko ispod maksimalno preporučene razine. Dok naravno, neslužbeno mnogi ljudi bežične mreže okrivljuju za sve, od glavobolje do tumora.

Nedavno je objavljen članak kako su neke škole u Velikoj Britaniji vratile se na „kablove“, nakon što su zabrinuti roditelji lobirali i žalili se na utjecaj zračenja na djecu. Za sada osim osobnih ispovijesti pojedinaca ne postoje znanstveni dokazi da „hot spots“ područja ugrožavaju zdravlje ili povećavaju rizike oboljenja, ali također ne postoji ni dovoljno dugoročnih istraživanja.

Ipak, neka zdravstvena očitovanja po tom pitanju postoje. Dr. Michael Clark, glasnogovornik Britanske organizacije za zaštitu zdravlja navodi: „U učionicama u kojima se koristi bežični internet, prosječno godišnje izlaganje je jednako dvadesetominutnom razgovoru na mobilni telefon. To su dvije potpuno različite razine zračenja. Kod bežičnih veza ne postoje X-zrake, gama ili ultraljubičasta zračenja. Radi se o elektromagnetskom zračenju – ono je mnogo manje značajno i od npr. izloženosti ultraljubičastom zračenju sunca.“ Međutim, i on dodaje kako bi trebalo raditi nova istraživanja koja bi detaljnije prikazala eventualne štetne učinke, posebno utjecaj na djecu zbog njihove nedovoljne razvijenosti živčanog sustava ili kostura.

Postoje i drugačija mišljenja. U Ontariu, Kanada, 2.700 studenata maknulo je bežičnu mrežu  nakon što im je njihov profesor dr. Fred Gilbert naveo “neosporive dokaze o učincima bežičnih mreža na pojedine dijelove organizma“.

Sve u svemu, izgleda da je ovdje ista stvar kao i sa svom novom tehnologijom. Sjedenje preblizu televizora, dugo gledanje u monitor, previše razgovora na mobitel, život u blizini odašiljača, tvornica ili često korištenje mikrovalne pećnice… Sve je to na svome početku izazivalo, a ponegdje još uvijek izaziva negodovanja, ali je prihvaćeno kao nužni dio svakodnevnice.

No, čini se da po ovom pitanju ni nemamo izbora. Svatko može odlučiti ne imati laptop ili mobitel, ali u gradskim centrima, prodavaonicama, ukratko svuda oko nas izloženi smo zračenjima.

Odgovori

*